Tvornica Vysoke Myto obilježava 130 godina postojanja, a tom je prilikom u njezinom sklopu otvoren novi centar za izradu prototipova i testiranje u koji je uloženo 16 milijuna eura. Nesumnjivo je to priznanje Iveca prema češkoj tvornici koja trenutno proizvodi najviše autobusa u Europi. Takvo dostignuće se zasniva na obitelji modela Crossway koji je posljednjih godina najprodavaniji europski autobus. Ovaj višenamjenski model se dobrim dijelom temelji na dugogodišnjoj tradiciji modularne gradnje još iz vremena Karose koja je ključ ponude brojnih izvedbi na ekonomičan način.

FOTO: Iveco Bus, TD

CARROSERIE SODOMKA – OD AUTOMOBILA DO AUTOBUSA

Potkraj 19. stoljeća je Josef Sodomka doselio u češki gradić Vysoke Myto gdje je 1895. osnovao “Prvu istočnočešku manufakturu kočija”. U slijedećem desetljeću se manufaktura počinje baviti proizvodnjom automobilskih karoserija, a 1928. je na šasiji Škode 125 proizveden prvi autobus za 14 putnika.

Prvi autobus Carroserie Sodomka na šasiji Škoda 125

Do početka Drugog svjetskog rata je Carrosserie Sodomka proizvodila autobuse prema individualnim željama kupaca na šasijama Prage, Tatre, Škode ili Waltera. Već tada je upotreba drvenih elemenata zamijenjena naprednom metalnom konstrukcijom, a češka lucidnost osobito dolazi do izražaja kod luksuznih autobusa s aerodinamičnom karoserijom.

Jedan do primjera prijeratnih luksuznih aerodinamičnih autobusa

Bio je to vrhunac razvoja u ranoj fazi povijesti tvornice koji je prekinut aneksijom Čehoslovačke od strane nacističke Njemačke. U teškim vremenima je nestala potražnja za automobilima, a tvornicu je održala proizvodnja jeftinih autobusa bez nepotrebnog luksuza što se nastavilo i u ranim poslijeratnim godinama.

NACIONALIZACIJA I NOVI NAZIV – KAROSA

Nakon osnivanja Varšavskog pakta je 1948. tvornica nacionalizirana i preimenovana u Karosa otkad je trajno ostala jedini češki proizvođač autobusa. U to vrijeme je već usvojena proizvodnja autobusa na šasiji Škoda 706 RO čija se karoserija prilagođavala za potrebe gradskog ili putničkog prijevoza. Bili su to prvi počeci modularnog pristupa koji će trajno obilježiti autobuse češke tvornice, a omogućavao je jeftinu proizvodnju modela raznih namjena uz veliki udio zajedničkih dijelova. Na istoj osnovi su nastajale i specijalne ponude kao što su razna servisna i poštanska vozila, mobilne trgovine, knjižnice, kirurške i rentgenske ordinacije… Tokom 40-ak godina vladavine Varšavskog pakta se modularni pristup Karose razvijao kroz četiri generacije autobusa.

Karosa 706 RO – prva generacija 1948.

Karosa-Škoda 706 RO je u gradskoj ili putničkoj izvedbi kroz razdoblje 1947.-57. proizvedena u 2.916 primjeraka

DOMAĆA DOMINACIJA, OGRANIČEN IZVOZ

Jeftini, pouzdani i ekonomični autobusi Karosa su dominirali čehoslovačkim tržištem, a manji dio se izvozio u socijalističke zemlje Istočne Europe, Azije, Afrike i Južne Amerike. I u takvim okvirima je izvoz Karose relativno ograničen na oko 20% jer je na tržištima Varšavskog pakta političkom odlukom Informbiroa u djelatnosti proizvodnje autobusa favoriziran mađarski Ikarus.

Karosa 706 RTO – druga generacija 1956.

Karosa-Škoda 706 RTO je predstavljena 1956. kao luksuzni putnički autobus, a pridodana je i gradska izvedba. Prvi Karosin zglobni autobus je ipak ostao u fazi prototipa, a do 1971. je ova serija dostigla 14.969 proizvedenih primjeraka

Karosa serija Š – treća generacija 1965.

Kod serije Š koja je predstavljena 1965. modularni pristup je doveden do krajnjih granica. Karoserija se sastoji od 6 glavnih panela koji su prethodno zasebno proizvedeni što je uključivalo boju i pričvršćene elemente opreme. Takvi gotovi paneli su se naknadno na proizvodnoj liniji pomoću vijaka pričvršćivali za rešetkastu konstrukciju koja je prethodno postavljena na šasiju
Jedinstvena karakteristika serije Š su gotovo jednaki prednji i stražnji dio autobusa poput željezničkih lokomotiva
Prilagodljiva konstrukcija serije Š je omogućavala jednostavnu realizaciju gradskih i putničkih izvedbi s motorima ugrađenim u stražnjem dijelu ili ispod poda između osovina, a proizvodio se i kao trolejbus
Zglobna izvedba se i kod ove serije zadržala na oko 15 primjeraka. Do ranih 1980-ih je ukupno proizvedeno 26.669 autobusa serije Š

Karosa serija 700 – četvrta generacija 1981.

Četvrta generacija pragmatičnog četvrtastog dizajna je zadržala panelnu strukturu karoserije i ponudu modela raznih namjena pomoću modularnog pristup
Kod četvrte generacije su motor i mjenjač redovito ugrađeni u stražnji dio, a pored ručnih u ponudi su automatski mjenjači za gradske autobuse
Koncept serije 700 je omogućio proizvodnju solo i zglobnih autobusa na istoj proizvodnoj liniji, a do 1999. je ukupno proizvedeno 37.166 primjeraka

DUGOROČNA POVEZANOST S RENAULTOM

Poput većine čehoslovačkih vozila pogonska grupa Karose se oslanjala na licenciranu tehnologiju Renaulta s kojim su zadržani dugogodišnji dobri odnosi i nakon pada Željezne zavjese. Tada više Karosa nije mogla računati na tradicionalno osigurano tržište pa je proizvodnja s oko 3.400 autobusa u 1989. već iduće godine smanjena na oko 1.000 vozila. Tvornicu su spasila ulaganja Renaulta koji je 1994. postao njezin vlasnik.

Nakon privatizacije je 1995. uvedena serija 900 na kojoj još uvijek prevladava poznati Karosin DNK iz prethodne generacije. Bio je to prvi model češke tvornice koji se na nekim tržištima prodavao i pod logom Renaulta. Pored motora LIAZ su se ugrađivali također Renaultovi agregati Euro 2, a do 2002. je proizvedeno 12.944 primjeraka

IRISBUS – JOŠ JEDNA PROMJENA MARKE

1999. su se udružili autobusni odjeli Renaulta i Iveca čime nastaje asocijacija Irisbus u čijem je sastavu također tvornica Vysoke Myto. Ravnopravno vlasništvo francuskog i talijanskog partnera je potrajalo tek četiri godine. Tada dolazi do udruživanja odjela proizvodnje teških vozila Renaulta i Volva što je Europska komisija za tržišno natjecanje ocijenila kao prekomjerno okrupnjavanje koje može dovesti do određenog oblika monopola. Zbog toga je Renault izašao iz grupacije Irisbus koja je bila drugi najveći europski proizvođač autobusa.

Jedan od prijelaznih modela je Karosa C 935 Recreo dostupan i s logom Irisbusa. Od 2001. se koristi KTL-antikorozivna zaštita, a godinu kasnije je nova serija 950 prvi put opremljena Ivecovim motorima Euro3 i disk kočnicama. Također je uveden 3-osovinski model Ares duljine 15 metara koji je do 2006. proizveden u 303 primjerka

Od prvog dana 2004. potpuni vlasnik Irisbusa postaje Iveco koji je na taj način stekao prava nad dugogodišnjim Renaultovim modelima autobusa čije osnove još i danas čine najveći dio proizvodnog programa. Ovo uključuje češku tvornicu Vysoke Myto i njihove autobuse marke Karosa koji se također prodaju po markom Irisbus i potpuno se prebacuju na pogonsku tehniku Iveca. Pod novim vlasništvom su značajno napredovale razvojne mogućnosti češke tvornice što dovodi do novih izvedbi postojećih modela.

Irisbus/Karosa C 956 Axer je jedna pod posljednjih izvedenica serije 900.

Češki stručnjaci su također počeli sudjelovati na zajedničkim projektima grupacije Iveco, a ta međunarodna sinergija dovodi do potpuno nove generacije autobusa. 2005. je predstavljen Irisbus Arway prilično jednostavnog dizajna na kojem je primjetno niz velikoserijskih komponenti iz Ivecovih kamiona. S vremenom će se upravo takav pristup pokazati kao dobitna kombinacija, a sam Arway je bio tek predložak niza srodnih modela iz tvornice Vysoke Myto.

Irisbus Arway s novim motorima Euro 4/5 se proizvodio u tri duljine – 12, 12,8 i 15 metara

Kroz slijedeće četiri godine nastaju višenamjenski Crossway, njegova low-entry izvedba, školski Recreo i putnički Evadys H, a ukupna ponuda uključuje niz izvedbi s dvije ili tri osovine u rasponu duljine 10,6-15 metara.

Pored klasične izvedbe Crossway je već od 2007. dostupan i kao low-entry u dvije duljine 12 ili 12,8 metara
Suprotan primjer je visokopodni putnički Irisbus Evadys H koji nije tako uspješan poput ostalih srodnih modela pa je u razdoblju 2009.-14. proizvedeno tek 180 primjeraka

Od 2007. je potpuno ukinuta marka Karosa koja se povremeno koristila kod nekih autobusa za češko tržište. Određeni suverenitet tvornice Vysoke Myto je ipak istaknut kroz novi naziv Iveco Czech Republic. dok autobusi isključivo dolaze pod markom Irisbus. Od 2013. se prestaje koristiti i taj naziv marke jednako kao pripadajući logo dupina jer za njima nema potrebe nakon izlaska Renaulta iz zajedničke asocijacije. Stoga je sasvim logično kako od 2013. autobusi nastupaju pod markom Iveco dok proizvođač mijenja naziv u Iveco Bus.

Iveco Crossway LE – od 2013. se prilikom uvođenja redizajniranih Euro 6 modela počinje koristi isključivo marka Iveco. Novi Crossway se razvijao četiri godine prilikom čega je prevaljeno preko dva milijuna testnih kilometara

Zbog dokazane kvalitete proizvodnje u češkoj tvornici se od 2010. počeo proizvoditi gradski niskopodni autobus Citelis nakon zatvaranja talijanskog pogona Valle Ufita. Time su se osjetili ugroženim radnici francuske podružnice Annonay u strahu da bi i njih mogla snaći jednaka sudbina. Stoga se nakon njihovih prosvjeda gradski autobusi proizvode isključivo u Francuskoj dok je češka tvornica ograničena na proizvodnju srodnih modela Crossway i Evadys. Unatoč tome je Vysoke Myto najveći proizvođač unutar Iveco Busa, a također je trenutno najveća tvornica autobusa u Europi. Prostire se na ukupnoj površini 355.000 m2 i trenutno zapošljava preko 4.400 radnika.

2016. je predstavljen novi Evadys. Od tada se u Vysoke Myto proizvode dva srodna osnovna modela, ali je Crossway dostupan u niz prilagodljivih izvedbi daleko uspješniji

Nema sumnje kako je takav doseg zasluga uspjeha Crosswaya i (u daleko manjoj mjeri) Evadysa kao jedinih modela koji se trenutno proizvode u češkoj tvornici. Nakon redizajna 2013. tvornica Vysoke Myto zapošljava oko 3.000 radnika koji dnevno proizvode do 17 autobusa. Uz godinama njegovanu ponudu raznih izvedbi karoserija prema provjerenom modularnom receptu Crossway djeluje kao staro vino jer s vremenom postaje sve uspješniji. Kroz prvih 13 godina je proizvedeno impresivnih 40.000 primjeraka, a u četiri slijedeće još 20.000.

Pored dizelskog Crossway je dostupan s plinskim, hibridnim ili električnim pogonom

2022. je češka tvornica obilježila ukupnu proizvodnju 150.000 autobusa u svojoj povijesti. Više od trećine tih vozila se odnosi na Crossway. Prošle godine je proizvedeno oko 5.000 autobusa u čemu Crossway sudjeluje s 92%, a ostatak se odnosi na Evadys.

Iveco Crossway Hybrid nakon posljednjeg redizajna 2023.

Crossway je gotovo dostigao očekivani idealan polovični omjer u klasi regionalnih autobusa jer je low-entry izvedba dostigla 43%, a preostalih 57% se odnosi na klasičnu karoseriju s povišenim podom. U pogonskom smislu još uvijek dominira diesel sa 70%, ali također prednjači u klasi plasmanom plinskog pogona od 25%. U ove brojke su uključeni blagi hibridni sustavi koji su dostupni kod obje vrste motora s unutarnjim izgaranjem dok se električni pogon u ovoj klasi još uvijek zadržava na oko 5%. Za razliku od nekadašnjih vremena oko 90% proizvodnje je namijenjeno izvozu. Glavna tržišta su Francuska, Italija i Španjolska, ali je Crossway apsolutno uspješan gdje god se pojavi uključujući neke zemlje sa snažnom domaćom konkurencijom poput Njemačke, Turske ili skandinavskih država.

Ekonomični češki modularni koncept iz nekih (još) težih vremena je danas postao poželjan i u nominalno najrazvijenijim zemljama. Zbog uspjeha Crosswaya koji ne usporava češka tvornica Vysoke Myto je povodom 130 godina postojanja svakako zaslužila novi razvojni centar za testiranje i izradu prototipova u koji je uloženo 16 milijuna eura. Objekt na dva kata se prostire na 4.100 m2 i može prihvatiti autobuse duljine do 18 metara, a uključuje 12 radnih mjesta s platformama za pristup krovnom prostoru vozila, termalnu komoru koja dostiže temperature do 50 stupnjeva, najmoderniju tehnologiju za ispitivanje buke, vibracija, voznih osobina i potrošnje pogonske energije, strojnu obradu metalnih i drvenih dijelova, 3D printanje plastičnih dijelova veličine do približno 1,5 metra… Centar zapošljava oko 50 ljudi uključujući 20 visokokvalificiranih stručnjaka, a cijeli tim se neprestano usavršava za korištenje dostupnih najsuvremenijih tehnologija. Na taj način se dokazano uspješna češka tvornica još intenzivnije uključuje u razvoj novih modela i tehničkih rješenja kroz suradnju s ostalim Ivecovim centrima poput E-BENCH u Vénissieuxu (testiranje sustava grijanja, elektroničkih sustava i inovativnih tehnologija) ili onog u Torinu (ispitivanje trajnosti materijala).

NASLOVNICA

AUTOBUSI

IVECO BUS