U vrijeme kad se u Europi očekuju velike vojne narudžbe Iveco je prije nekoliko mjeseci najavio namjeru prodaje svog vojnog odjela IDV (Iveco Defense Vehicles) koja bi kompaniji trebala donijeti prihod oko 1,5 milijarde eura. Sukladno tržišnim očekivanjima IDV posljednjih mjeseci bilježi sve bolje poslovne rezultate pri čemu se posebno ističe trogodišnji ugovor s NATO-ovom agencijom NSPA koji se odnosi na razvoj robotskih i autonomnih sustava za koordinirano upravljanje zemaljskih i zračnih besposadnih borbenih sredstava.
FOTO: IDV
Čini se kako trenutni naraštaj obitelji Agnelli ne upravlja na najbolji način ostavštinom svojih predaka čiji značaj nadilazi privatne interese jer snažno utječe na značajan dio talijanske industrije. Veliki Fiat koji je kroz desetljeća progutao brojne ugledne talijanske proizvođače (Lancia, Autobianchi, Alfa Romeo, Ferrari, Maserati…) odavno nije što je nekada bio. Trenutni program osobnih automobila je prilično skroman, a Fiat je pronašao spas pod okriljem grupacije Stellantis koja u novije vrijeme još udružuje Citroën, Peugeot i Opel. Već godinama je nesumnjivo mnogo uspješniji kućni proizvođač transportnih vozila Iveco koji je vodeća obitelj talijanskih industrijalaca 2021. pokušala prodati kineskoj kompaniji FAW. Prodaju su spriječile talijanske vlasti uz argument kako Ivecov odjel za vojna vozila IDV (Iveco Defense Vehicles) ima značajan utjecaj na nacionalnu sigurnost što uključuje još neke europske zemlje.
U međuvremenu obitelj Agnelli očigledno nije odustala od namjere prodaje Iveca dok se ponude potencijalnih kupaca i nadalje očekuju iz tzv. trećih zemalja. Temeljem prethodnog iskustva koji je spriječio takvu akviziciju je prije nekoliko mjeseci na prodaju zasebno ponuđen IDV. Njegova vrijednost je značajno porasla zbog najavljenih velikih vojnih narudžbi u Europi pa bi Iveco prodajom IDV-a trebao ostvariti prihod od oko 1,5 milijarde eura. To je bila službena objava za javnost koja prikriva pravi razlog prodaje. Izdvajanjem IDV-a je uklonjena prepreka kod izgledne prodaje Iveca indijskoj kompaniji Tata Motors kako se ne bi ponovio prethodni scenarij od prije četiri godine.
U svemu tome je jedino sigurno kako IDV ispunjava očekivanja uslijed rasta tržišta vojnih sredstava koji će u kratkom vremenu nesumnjivo ponuditi dovoljno posla svim europskim proizvođačima takve opreme. Zacijelo će proizvodnih kapaciteta čak i nedostajati što znači kako među uključenim kompanijama ne treba očekivati bespoštednu konkurenciju umjesto koje je izglednija međusobna suradnja. Takvo ugodno poslovno okruženje potvrđuje nedavna narudžba 785 teških kamiona IDV od strane nizozemske vojske koja je do sada u tom segmentu tradicionalno koristila vozila domaćeg DAF-a i Scanije (koja također u Nizozemskoj ima tvornicu). Ipak je i na ovaj posao vjerojatno utjecala činjenica kako je još prilikom nastanka međunarodne korporacije Iveco njegovo sjedište registrirano u Amsterdamu kao “neutralnom terenu” s obzirom na uključene kompanije. Osim toga je u Amsterdamu također registriran Exor EV Holding u većinskom vlasništvu obitelji Agnelli koji je glavni investitor Iveca i preko kojeg se odvijaju sve navedene postojeće i potencijalne transakcije.
Pored posljednjeg velikog posla u Nizozemskoj IDV je također sklopio Memorandum o razumijevanju u svrhu obnove voznog parka grčke vojske. IDV i nadalje ostaje najznačajniji dobavljač talijanske vojske za sve vrste logističkih i borbenih vozila. Upravo započinje isporuka ugovorenih 1.453 vozila u konfiguracijama 4×4, 8×8 ili 10×10 koja bi trebala biti realizirana u razdoblju 2025.-38. Sličan tradicionalan odnos postoji također u suradnji s francuskom vojskom koja ipak značajan dio narudžbi prepušta domaćem Renault Trucks.
Pored već uhodanih ili novih tržišnih uspjeha IDV postaje sve značajniji partner u razvoju novih tehnologija kroz suradnju s uglednim tehnološkim kompanijama poput BAE Systems. Posebno se ističe sudjelovanje unutar zajedničke kompanije koju su pokrenuli vodeći europski proizvođači vojne opreme talijanski Leonardo i njemački Rheinmetall. Upravo se ove kompanije pretpostavljaju kao mogući kupci IDV-a nakon što je Iveco objavio mogućnost njegove prodaje.
Najnoviji uspjeh IDV-a je trogodišnji ugovor s NATO-ovom agencijom NSPA koja predvodi organizaciju multinacionalnog razvoja, nabavke i servisne podrške u raznim zemljama čitavog saveza koji nadilazi europske granice. Ovaj posao uključuje razvoj programa koji će koordinirati rad besposadnih zemaljskih vozila i letjelica kakva postaju imperativ u modernom ratovanju. IDV-ovo rješenje treba pružiti kvalitetna rješenja za brojne pretpostavljene scenarije borbenog djelovanja, izviđanja, opskrbe, uklanjanje oštećenih sredstava s bojišta, autonomnog kretanja vozila u formiranim kolonama…
Temeljem trenutnih dostignuća IDV-a njegova prodaja očigledno nije osobito uspješan poslovni potez za Iveco. Razlog tome nisu samo trenutne velike vojne narudžbe koje će nesumnjivo donositi velike prihode već također razvojna dostignuća koja se s vremenom mogu primijeniti kod civilnih ili poljoprivrednih vozila u sklopu grupacije. Pored toga bi se nakon izdvajanja IDV-a u vojnim vozilima ovog proizvođača mogla značajno umanjiti dominacija postojeće Ivecove tehnologije što također dovodi do određenog pada prihoda. Možda ipak ne bude tako jer je novi vlasnik IDV-a talijanska kompanija Leonardo, ali bi takvu vrstu patriotizma mogla omesti činjenica kako će se ostatak Iveca iduće godine naći pod vlasništvom indijskog Tata Motors što bi moglo utjecati na suradnju kod programa vojnih vozila. Dodatni gubitak za Iveco je izdvajanje marke Astra koja je zajedno s IDV-om prodana kompaniji Leonardo.
Danas je već potpuno jasno kako prodaja IDV-a i Astre nije motivirana prikupljanjem dodatnog kapitala za Iveco koji će se u budućnosti oslanjati na financijsku potporu novog indijskog vlasnika. Samo poslovanje Iveca bi se trebalo nastaviti uobičajenim tempom za što postoje ugovorene garancije za prve dvije godine, ali bi se budući razvoj bez IDV-a i Astre mogao djelomično usporiti. U svakom slučaju se indijski Tata Motors ovom akvizicijom domogao napredne tehnologije i tržišnog utjecaja kakvima do sada nije raspolagao čime nastoji postati značajna globalni proizvođač vozila. Nesumnjivo je zadovoljna također obitelj Agnelli koja se već neko vrijeme očigledno nastoji povući iz auto-industrije i preusmjeriti na druge djelatnosti poput zdravstva ili visoke mode. Stoga se u skoro vrijeme na tržištu očekuje značajna ponuda dionica grupacije Stellantis u kojoj obitelj Agnelli raspolaže priličnim vlasničkim udjelom.