Volvo Trucks od 2018. nudi plinski pogon u svojim modelima FH LNG i FM LNG s prilično drugačijim principom rada motora u odnosu na konkurenciju poput Iveca ili Scanije. U međuvremenu je geopolitička situacija u svijetu značajno utjecala na cijenu prirodnog plina, a samim time na promjenjivu prodaju vozila s plinskim pogonom. Nakon najveće krize izazvane ratom u Ukrajini ova vrsta pogona ponovo postaje aktualna afirmacijom bioplina. Nakon manje od osam godina Volvo Trucks bilježi 10.000 prodanih plinskih kamiona, a pritom je 2025. bila najuspješnija godina što argumentira kako u novije vrijeme značajno raste popularnost takvih vozila na nekim najistaknutijim tržištima.
FOTO: Volvo Trucks
Kod teških vozila se plinski pogon najizraženije afirmirao u gradskim autobusima što traje već desetljećima. Vodeći argumenti njihovog uspjeha su smanjenje emisija najistaknutijih štetnih plinova u urbanim sredinama, ali također niska cijena pogonskog goriva. To je dovelo do zapažene tržišne potražnje u mnogim europskim zemljama koju nije mogao ignorirati nijedan značajniji proizvođač autobusa. Stoga su svi redom u svoju ponudu gradskih modela uveli opciju plinskog pogona, a ova alternativa je prihvaćena kao prihvatljivo prijelazno rješenje na putu prema budućim pogonima s nultom emisijom.
Navedene pozitivne karakteristike su poželjne također kod kamiona, ali u teškom segmentu do izražaja dolaze negativne pojave poput ograničene autonomije ili znatno slabijih performansi plinskih motora u usporedbi s dieselom. Unatoč tome je Iveco relativno rano ponudio plinski pogon u teškoj klasi kamiona bez obzira što je njegovu ograničenu upotrebljivost. S vremenom su Ivecovi plinski kamioni postepeno dostizali konkurentne performanse u smislu snage i okretnog momenta, ali također sve prihvatljiviju autonomiju. Pritom je Iveco ostao u ovom tržištu gotovo bez konkurencije jer se na sličan razvoj nije odlučila većina vodećih europskih proizvođača. S vremenom je plinski pogon u teškoj klasi ponudila Scania, a od 2018. također Volvo Trucks u svojim modelima FH LNG i FM LNG.
Od samog početka Volvo Trucks kod svog plinskog motora G 13 koristi značajno drugačiji princip rada u odnosu na malobrojnu konkurenciju. Iveco i Scania kod svojih agregata izvedenih iz dizelskih motora praktično koriste Otto-princip rada s pridodanim svjećicama dok Volvo Trucks u osnovi zadržava dizelski princip s kompresijskim paljenjem u cilindrima preko common-rail sustava s radnim tlakom do 2.400 bara. Pri samom paljenju plin kao pogonsko gorivo ipak zahtijeva poticaj za što motor Volva umjesto svjećica koristi malu količinu ubrizganog dizelskog goriva koji se također ubrizgava u cilindre direktnim principom preko zajedničkog sustava HPDI.
U Göteborgu ističu kako su na taj način ostvarili bolje performanse slične dieselu, nižu potrošnju plina i mogućnost ugradnje VEB+ motorne kočnice (375 kW pri 2.300 o/min). Ekonomičnost se dobrim dijelom bazira na konkurentnom okretnom momentu 2.100-2.500 Nm u širokom rasponu 1.100-1.400 o/min što također omogućuje korištenja diferencijala s “dugim” prijenosnim omjerima čak i ispod 2,64 : 1. Takva mogućnost pored niže potrošnje pogonskog goriva istovremeno omogućuje tišu vožnju pri niskim okretajima motora koji inače proizvodi manje buke od diesela.
Pored očiglednih prednosti isti princip rada iskazuje određene nedostatke. U prvom planu je potreba korištenja dizelskog goriva i Ad Blue aditiva pored samog plina. On i dalje čini 90 posto utrošenog goriva dok je potrošnja diesela izuzetno niska (1,5-1,7 l/100 km), a jednako vrijedi za Ad Bule aditiv (oko 0.10 l/100 km). Takva činjenica gotovo nimalo ne utječe na troškove pogonskog goriva, ali zahtijeva komplicirano korištenje tri vrste goriva i dodatne rezervoare na šasiji. Unatoč niskoj potrošnji rezervoari diesela dostižu kapacitet do 170 litara, a Ad Blue aditiva do 64 litre što smanjuje prostor na šasiji za ugradnju spremnika plina kao osnovnog goriva.
Pored svega je tehnologija spremnika plina u primjeru LNG (ukapljeni prirodni plin) prilično kompleksna i skupa. LNG u tekućem stanju omogućuje skladištenje znatno veće količine u istom volumenu spremnika u odnosu na tehnologiju CNG (stlačeni prirodni plin u plinovitom stanju). Na taj način se ostvaruje daleko veća autonomija koja kod Volvo plinskih kamiona dostiže do 1.000 kilometara što nije rekordni rezultat, ali je sasvim blizu razine konkurencije. U bilo kojem primjeru plinski kamioni podrazumijevaju veću masu za oko pola tone u odnosu na dizelaše što smanjuje korisnu nosivost.
Od 2018. kad je Volvo Trucks ponudio plinske modele stanje na tržištu ove vrste kamiona se značajno mijenjalo. Sankcije Rusiji nakon početka rata u Ukrajini su značajno poremetile dobavne lance prirodnog plina što je utjecalo na povećanje njegove cijene. S vremenom su europske zemlje pronašle druge izvore ovog energenta što je stabiliziralo cijenu unutar prihvatljivih okvira, ali je izražena troškovna prednost plinskih kamiona postala znatno manja. Nakon toga se tržište plinskih kamiona ponovo oporavilo čemu je osobito pridonijelo korištenje bioplina koji se proizvodi preradom otpada hrane ili životinjskog izmeta. Već kod uvođenja plinskih kamiona Volvo je korištenje bioplina predvidio kao krajnji cilj zbog daleko značajnijeg ekološkog učinka. Korištenje LNG smanjuje štetne emisije ključnih plinova poput CO2 za 20 posto u odnosu, a pritom se često prešućuje negativan utjecaj metana kao izrazito agresivnog stakleničkog plina. Takvu negativnu pojavu potpuno isključuje Bio-LNG dok emisije CO2 može smanjiti do 100 posto ukoliko se kod Volvo kamiona istovremeno koristi HVO (hidrotretirano biljno ulje) ili B 100 (stopostotni biodiesel).
Takvim načinom korištenja plinski kamioni mogu biti izuzetno prihvatljiva alternativa daleko skupljim električnim vozilima. Dodatnu prednost plinski kamioni ostvaruju kroz veću nosivost, autonomiju i razvijeniju prateću infrastrukturu za opskrbu gorivom iako u tim kategorijama još uvijek zaostaju za dizelašima. Na takve činjenice je u novonastalim okolnostima ekoloških zahtjeva reagiralo tržište sve većom potražnjom za plinskim kamionima, a neke europske zemlje još uvijek proširuju mrežu punionica.
Volvo Trucks je 2024. zabilježio rast potražnje za plinskim kamionima koji premašuje 25 posto. U to vrijeme je švedski proizvođač već isporučio preko 8.000 plinskih kamiona od početka njihove proizvodnje. Nakon toga je uslijedila još uspješnija 2025. koja se pretvorila u rekordnu godinu prodaje plinskih kamiona Volvo koji su početkom 2026. dostigli ukupnih 10.000 primjeraka. Vodeće tržište je Velika Britanija nakon koje slijede Njemačka, Švedska, Nizozemska, Norveška i Francuska, a također se bilježi značajno povećanje interesa u Južnoj Americi i Indiji.
Prema takvim informacijama se čini kako plinski kamioni pružaju priličan potencijal rasta prodaje u bliskoj budućnosti što bi prema projekcijama iz Volva trebalo potrajati barem do 2040. Uz visoke ekološke, troškovne i prijevozne mogućnosti takva vozila se također daleko lakše svrstavaju u visoke razrede prema promjenjivim VECTO kriterijima u odnosu na diesele što u mnogim zemljama može donijeti dodatne značajne uštede. Uz takve činjenice bi mogli značajno profitirati rijetki proizvođači koji nude plinske kamione.