Ford Trucks provodi europsku kampanju svoje obnovljene srednje serije kamiona pod novim nazivom F-Line. U osnovi je riječ o dugogodišnjem konzervativnom modelu najpoznatijem pod nazivom Cargo koji je osvježen dizajnerskim modifikacijama po ugledu na teži i daleko napredniji F-Max. F-Line je zadržao robusni karakter prethodnika uključujući većinu dobrih i loših strana takvog pristupa, ali su pridodana brojna suvremenija tehnička rješenja u području pogonske grupe, sustava podrške u vožnji, sigurnosti, povezivosti… Bogata ponuda konfiguracija je u osnovi podijeljena na tegljače te cestovne i građevinske kamione.
FOTO: Ford Trucks
Novi F-Line s povišenom spavaćom kabinom u izvedbi tegljača svojom pojavom ne djeluje nimalo loše. Ipak valja primijetiti prilično ispupčene lukove prednjih blatobrana. Razlog tome je širina kabine koja se jednako kao prethodnog modela Cargo zadržala pri skromnih 2,2 m. Posljedica toga su ograničene dimenzije kreveta dok visoki tunel motora otežava kretanje kroz unutrašnjost i onemogućava ugradnju hladnjaka. Već ovim značajkama F-Line u samom početku daje do znanja kako ga ne treba shvatiti kao jeftiniju alternativu F-Maxu jer može zadovoljiti tek na kraćim relacijama.
Velika razlika između dvije klase kamiona iz programa Ford Trucksa nije samo ograničena na dimenzije kabine. Iako F-Line svojom pojavom očigledno koketira s uglednim većim modelom ipak nije nestala snažna povezanost s konzervativnim prethodnikom čiji su najsnažniji argumenti robusna izvedba po niskoj cijeni. Obje ove karakteristike se negativno održavaju kroz priličnu razinu buke u unutrašnjosti i narušenu udobnost zbog tvrdog ovjesa kotača, ali također same kabine koja se oslanja isključivo na mehaničko rješenje.
Materijali u unutrašnjosti također otkrivaju kako F-Line prvenstveno nastoji zadržati publiku prethodnika, ali obnovljena unutrašnjost jednako primjeru vanjskog dizajna djeluje modernije i uglednije. U kokpitu izostaju revolucionarna rješenja pa se F-Line i nadalje oslanja na klasične instrumente sa središnjim info-displejom dok se većinom funkcija upravlja preko fizičkih prekidača. Takav klasičan pristup još uvijek koristi i vrhunski F-Max, a mnogi ga smatraju praktičnijim od sve rasprostranjenijeg upravljanja putem pretrage kroz izbornike dodirnih displeja. Najekstremniji primjer je upravljanje klimatizacijom temeljeno na tri okretna prekidača kakvo je sve teže pronaći u novim vozilima iako vjerojatno predstavlja najpraktičnije rješenje u povijesti automobilizma.
Klasični kokpit F-Maxa zadržava pokretanje motora preko ključa i ručicu parkirne kočnice na priručnoj poziciji, ali ništa bitno ne nedostaje niti iz sfere modernih tehnologija. Centralni info-displej pruža sve potrebne informacije uključujući one koje su postale obavezne europskom regulacijom GSR 2 (npr. prepoznavanje prometnih znakova ili kontrola tlaka u gumama). Multimedijom se također korektno upravlja preko 9-inčnog touch-screena koji prilikom vožnje unatrag prenosi sliku sa stražnje kamere. Multifunkcijski upravljač sadrži sve potrebne tipke, a pri dnu table su dostupne utičnice 12 V, 24 V, USB i USB-C. Turski smisao za praktičnost se ogleda kroz pregledan raspored prekidača među kojima je na istaknutoj poziciji onaj za alarmne žmigavce dok je visoki tunel iskorišten za brojna odlagališta uključujući utore za napitke. Poseban specijalitet je rješenje stropnih pretinaca na stražnjem zidu spavaće kabine koje je preuzeto s F-Maxa, a ugledalo se na putničke avione.
Ipak turski karakter ne može ni bez suprotnih primjera pa je na centralnoj poziciji prednjeg dijela potkrovlja kabine s ravnim krovom dominantnu poziciju zauzeo tahograf. Pritom je ogroman prostor oko njega ostao slobodan umjesto da je iskorišten za dodatne DIN-otvore. Konzervativan pristup se u negativnom smislu prikazuje kroz položaj vozača za upravljačem. Mogućnosti njegovog podešavanja i udaljeni položaj nožnih pedala izgledno neće usrećiti vozače nižeg rasta. Turci također tradicionalno kod brojnih kamiona i autobusa zanemaruju izvedbu retrovizora i njihovih nosača, a kod F-Maxa nemogućnost električnog podešavanja širokokutnih dijelova definitivno djeluje kao mjera pretjerane štednje na krivom mjestu.
Svakako vrijedi pohvaliti široke ulazne stepenice. Kod odmjeravanja njihovih izdašnih dimenzija i položaja po vertikali Turci su spretno iskoristili nesrazmjer između široke šasije i (pre)uske kabine. Kad se pridodaju specifično oblikovani rukohvati pored vrata ulazak u F-Max je prilično lak iako se upravljač ne može postaviti u idealno vodoravan položaj kao kod većine današnjih kamiona. To je svakako ugodna odlika kamiona koji je očigledno najprimjereniji korištenju na kratkim relacijama gdje su ulasci i izlasci prilično česti.
I dok konzervativna konstrukcija prilično ograničava mogućnosti primjene F-Maxa na kraće i srednje relacije kompromisi su daleko manji u pogledu pogonske tehnike. U primjeru tegljača 4×2 ili 6×2 je isključivo predviđen najsnažniji 12,7-litarski motor Ford Ecotorq kakav koristi i F-Max. Kod F-Line su performanse motora ograničene na 450 KS i 2.300 Nm (kod 6×4 – 480 KS) dok motorna kočnica djeluje snagom 320 kW pri 2.400 o/min. Solidan okretni moment je dostupan već pri 1.000-1.300 o/min pa F-Line može prihvatiti i “duge” diferencijale omjera 2,46 uz koje brzina 85 km/h protiče pri niskih 1.100 o/min.
Takav odabir ne bi trebao značajno opteretiti vučne sposobnosti ovog tegljača uz automatizirani mjenjač Ford Ecotorq sa 16 stupnjeva prijenosa u rasponu omjera 17,03-1,00. Ovaj mjenjač je kod F-Maxa nedavno smijenio dotad korišteni 12-stupanjski ZF Traxon u odnosu na koji su (prema navodima turske tvornice) izmjene stupnjeva ubrzane za 40%. Ford Trucks se nakon toga poput najvećih europskih proizvođača može pohvaliti vlastitom proizvodnjom svih ključnih komponenti kamiona. Kod F-Line je također dostupan ZF-ov ručni mjenjač sa 16-stupnjeva i drugačijim rasponom omjera prijenosa 13,805-0,836 dok je motornu kočnicu moguće nadopuniti retarderom.
Kod cestovnih solo-modela 4×2, 6×2 ili 6×4 je snaga motora Ecotorq 13 dodatno ograničena na 420 KS i 2.150 Nm, a također je raspoloživ 9-litarski Ecotorq 9 snage 330 KS. Maksimalni okretni moment ovaj kompaktniji motor prirodno isporučuje pri nešto višim okretajima (1.200-1.650 o/min), a snaga motorne kočnice dostiže 220 kW pri 2.400 o/min. Drugačiji način razvoj performansi zahtijeva prilagođeni prijenos snage pa se uz ovaj motor ugrađuju mjenjači s 9 stupnjeva. Automatski ZF 9S 14409 raspolaže rasponom prijenosnih omjera 9,48-0,75 što se uz ručni Eaton 9S 13209 kreće u sličnoj relaciji 9,40-0,75.
Robusni karakter modela F-Line najbolje pristaje građevinskom dijelu ponude koji također uključuje razna specijalna vozila poput komunalnih i sl. Za široki raspon primjena su raspoložive konfiguracije 4×2, 6×4 i 8×4 jednako kao sve spomenute pogonske mogućnosti motora i mjenjača uz prilagođene omjere diferencijala.
Sve tri serije modela uključuju zakonski uvjetovane dodatke prema europskoj sigurnosnoj direktivi GSR 2 (radarski nadzor desnog boka, asistencija pri vožnji unatrag, nadzor tlaka u gumama, prepoznavanje prometnih znakova, upozorenje na opasnost od naleta ili umor vozača, automatski sustav kočenja koji prepoznaje pješake i bicikliste, priprema za standardizirani alko-tester…), ali također neka nova kućna dostignuća iz modela F-Max kao što su automatsko dugo svjetlo ili adaptivni tempomat s funkcijom Stop&Go.
