Solaris Urbino 18 hydrogen je proglašen europskim autobusom godine 2025. Predstavljen je u jesen 2022. i do sada je već isporučeno preko 260 ovih autobusa. Time je prošle godine zauzeo gotovo polovinu europskog tržišta među autobusima pokretanim vodikom (44,5%), a trenutno tvornica raspolaže narudžbama za gotovo 600 budućih vozila. Solaris se još jednom pokazao kao predvodnik praktičnog uvođenja novih alternativnih pogona u vrijeme dok mnogi renomirani proizvođači još uvijek oklijevaju. Za poljsku tvornicu je ovo već druga titula autobusa godine koju je prethodno 2017. osvojio električni Urbino 12.
FOTO: Solaris Bus&Coach, TD, proizvođači
COVID-kriza koja je snažno poremetila tržište i proizvodnju autobusa također je utjecala na izbor autobusa godine. U takvim okolnostima je sasvim razumljivo kako za 2021. uopće nije izabran autobus godine kad se prema bijenalnom rasporedu žirija trebao proglasiti model namijenjen gradskom prijevozu (biraju se uoči neparne godine, a turistički uoči parne). Ipak je bilo iznenađenje kad autobus godine još jednom nije izabran tri godine kasnije. Na salonu autobusa Busworld 2023. u Briselu se tradicionalno očekivalo proglašenje laureata za 2024. iz turističke klase, ali je na uobičajenoj gala večeri objavljeno kako proizvođači nisu uspjeli osigurati vozila za testiranje od strane žirija. Bila je to još jedna potvrda dugoročnog utjecaja COVID krize na segment turističkih autobusa, a briselski show je spasio sličan izbor uglednog web-portala Sustainable Bus. Europski žiri je za iduću godinu (2025.) najavio dvostruko proglašenje autobusa godine iz gradskog i turističkog segmenta, ali sada je sasvim izvjesno kako se to očigledno neće dogoditi.
Čekanje na red
Žiri se vratio redovnom bijenalnom taktu koji ove godine predviđa izbor iz segmenta gradskih autobusa. Također je tradicionalno da se parnih godina autobus godine proglašava na salonu IAA u Hannoveru, a ovog puta je titula pripala gradskom modelu Solaris Urbino 18 hydrogen. Malo je nezgodno što Solaris uopće nije izlagao na IAA jer ovaj sajam sve više prvenstveno privlači izlagače teretnih vozila dok proizvođači autobusa favoriziraju Busworld koji se odražava neparnih godina. Ipak je jedan Solaris Urbino 18 hydrogen angažiran u redovnom prijevozu posjetitelja između paviljona pa na taj način nije bio potpuno odsutan. Daleko je bizarnije što je za autobus godine 2025. izabran model koji je predstavljen još 2022., ali je žiri očigledno posvećen podmirivanju starih dugova iz izgubljenih godina. U vrijeme kad je Solaris Urbino 18 Hydrogen bio potpuna novost za autobus godine je izabran MAN Lion’s City 12E pa je došao na red dvije godine kasnije.
Pored toga nije zanemarivo kako je solo-model Solaris Urbino 12 hydrogen sa sličnom pogonskom tehnologijom predstavljen još 2019. Tada je postao prvi europski serijski autobus pokretan vodikom u klasičnom dizajnu gradskog autobusa. Naime, na Busworldu 2019. je također predstavljen Van Hool Exqui City 18 FC u bus-tram dizajnu. Za Van Hool danas već znamo kako je završio, a posebno njegov program gradskih autobusa. Solarisova priča je dijametralno drugačija…
Titula nakon tržišnog uspjeha
Dok je Solaris Urbino 18 hydrogen dočekao titulu već je zavladao europskim tržištem u segmentu autobusa koje pokreće vodik gdje je 2023. u prvoj godini proizvodnje zauzeo udio 44,5%. Do sada je isporučeno preko 260 ovih autobusa, a pored toga Solaris trenutno raspolaže narudžbama za još gotovo 600 vozila. Takvi tržišni rezultati u praksi prilično demantiraju teorije nekih proizvođača koji tvrde da je cijena vodika još uvijek previsoka, a infrastruktura i proizvodnja nedovoljno razvijena za širu upotrebu u prijevozu. Pritom valja uzeti u obzir kako Solarisovi autobuse koriste gorivne ćelije koje zahtijevaju skuplji zeleni vodik dok primjerice prerađeni motori s unutarnjim izgaranjem podnose vodik niže kvalitete.
Snažna konkurencija na testu
Ako zanemarimo vremenski odmak osvojena titula autobusa godine 2025. je nesumnjivo zaslužena jer je rezultat usporednog testa pet vrlo uglednih kandidata. Svaki od njih raspolaže određenim adutima za uspjeh na tržištu gradskih autobusa s nultom emisijom.
Zglobni Ebusco 3.0 se osobito ističe inovativnom LFP baterijom koja je ugrađena u podnicu autobusa. Tom je sniženo težište autobusa dok se njegova ukupna visina zadržava pri 3,19 m. Također su jedinstvene obloge karoserije od karbonskih vlakana koje odlikuje potpuna otpornost na koroziju, izuzetna čvrstoća i mala masa. Zahvaljujući tome je masa 14,9 t nenadmašna među električnim zglobnim autobusima, a pored visoke nosivosti zaslužna je za nisku potrošnju pogonske energije pa uz relativno skromni kapacitet kompaktnih baterija 350 kWh domet dostiže oko 400 km. Ipak skupi materijali kakvi se koriste u Formuli 1 čine ovaj autobus prilično nekonkurentnim što je inovativnu nizozemsku tvornicu dovelo u velike financijske probleme.
Na laku gradnju se tradicionalno oslanja također VDL Citea LE-122, ali na daleko jeftiniji način. Mala masa značajno pomaže ovom modelu kod prihvata dodatnih kilograma električnog pogona gdje je Citea već ostvarila odlične prodajne rezultate. Low-entry izvedba je usmjerena izlasku električnog pogona iz grada na nešto dulje linije. Ova izvedba je jedna od novijih u ponudi, ali je u konačnici ipak riječ o modelu koji poznajemo čak i dulje od pobjedničkog Urbina 18 hydrogen.
Najsvježiji model u konrenciji je MAN Lion’s City 12E-LE koji je predstavljen je prošle jeseni Na jednak način kao Citea LE-122 nakon uspjeha niskopodnog modela se pomoću low-entry koncepta nastoji nametnuti na prigradskim, školskim i međugradskim linijama.
Mercedes eCitaro Fuel Cell kao dodatna pogonska mogućnost također predstavlja novost na tržištu. Jednako kao Solaris 18 hydrogen koristi gorivne ćelije, ali kod ovog modela pogon na vodik služi samo kao podrška primarnom baterijskom električnom pogonu u svrhu produljenja dometa.
Vodik najbliži dizelašima
Presuda žirija je prilično opširna, a može se svesti na najkraće objašnjenje kako je Solaris Urbino 18 hydrogen s nultom emisijom kod korištenja najbliži konvencionalnim dizelskim autobusima. Njegov domet dostiže do 600 km, a pritom je praktično neosjetljiv na visoke ili niske vanjske temperature. Pored toga ponovna nadopuna pogonskog goriva (ukupno 51,2 kg vodika) traje oko 20 minuta što je daleko kraće od autobusa s baterijskim električnim pogonom, a čini se kako ne zahtijeva kompliciranu obuku vozača. U konačnici je Urbino 18 hydrgoen primjetno lakši od klasičnih električara pa ovaj zglobni autobus predviđa putnički kapacitet do 140 putnika.
Za pokretanje Solaris Urbino 18 hydrogen također koristi klasični električni pogon. Umjesto pohrane električne energije u teškim baterijama kod ove vrste vozila se ona proizvodi tokom vožnje u gorivnim ćelijama čiji rad pokreće vodik. Energija nastala u gorivnim ćelijama se pohranjuje u kompaktnoj LTO bateriji Solaris High Power kapaciteta 60 kWh odakle se dalje usmjerava prema centralnom elektromotoru kontinuirane snage 240 kW. On je slično uobičajenoj poziciji diesel motora ugrađen u stražnjem lijevom kutu. Snagu na kotače prenosi preko klasične kardanske osovine na treću pogonsku osovinu s diferencijalom ekstremno kratkog omjera 9,8:1.
Krov je cijelom duljinom vozila ispunjen brojnim komponentama zbog čega visina autobusa dostiže 3,3 m. Pored uobičajenog klima uređaja na prednjem dijelu krova zglobnog autobusa su ugrađeni kompozitni spremnici koji zaprimaju 51,2 kg vodika pod tlakom 350 bara i kompaktne baterije. Iza zgloba najviše prostora zauzima rashladni sustav gorivnih ćelija. Otvor za punjenje vodika se nalazi na uobičajenoj poziciji iznad prednjeg desnog blatobrana, a opcijski je moguć još jedan takav s lijeve strane. Pri kraju autobusa se nalazi CCS utičnica preko koje je moguće puniti bateriju iz vanjskih izvora.
Zbog principa rada čitavog pogonskog sustava LTO-baterija Solaris High Power najčešće radi u idealnom rasponu napunjenosti i puni se tokom vožnje umjerenog snagom. Zbog toga se očekuje njezin dug životni vijek dok se uz Ballardove gorivne ćelije navodi garancija preko 30.000 radnih sati. U ekstremnim primjerima kakvi su česti na našim prostorima gdje se autobusi koriste i po 20 sati dnevno to bi trebalo biti oko 1.500 radnih dana.