Kao što sam naziv govori Megawatt Charging System (MCS) podrazumijeva snagu punjenja baterija električnih vozila koja dostiže jedan megavat. Unatoč tome pod općeprihvaćeni MCS standard se ubraja također snaga punjenja od 750 kW, a upravo takvu mogućnost će Scania od početka 2026. ponuditi kao opciju kod svojih električnih kamiona. Na taj način je moguće napuniti baterije električnog kamiona teške klase za manje od 30 minuta u rasponu SOC napunjenosti 20-80 posto. Time je omogućena visoka upotrebljivost takvih kamiona čak i na dugim relacijama, ali nedostatak prikladne infrastrukture i nadalje ostaje najveći problem.
FOTO: Scania
Već nekoliko godina proizvođači kamiona testiraju megavatno punjenje baterija. Takvo rješenje je ključno kod korištenja električnih kamiona na dugim relacijama jer tokom zakonske pauze vozača omogućuje dovoljnu nadopunu baterija za slijedećih 4,5 sata vožnje. Također je uz snagu punjenja od jednog megavata za dodatnih stotinjak kilometara najčešće dovoljno oko sedam minuta. U dosadašnjoj razvojnoj fazi su također definirani standardizirani trokutasti oblik i dimenzije MCS priključka, a Scania upravo najavljuje opciju njihove serijske ugradnje u svoje električne kamione od početka 2026.
Snaga punjenja do 750 kW
Trenutno je iz više razloga prilično upitno kada će uopće zaživjeti punjači snage jednog megavata koji zahtijevaju jakost struje do 3.000 ampera. Stoga će Scanijini električni kamioni u samom početku biti pripremljeni za snagu punjenja do 750 kW uz jakost struje do 1.000 ampera što također odgovara općeprihvaćenom MCS standardu uključujući odgovarajući priključak. U svakom slučaju je takva snaga punjenja dvostruko veća u odnosu na trenutni standardni priključak CCS 2 koji uglavnom predviđa do 350 kW. Uz ovu MCS opciju će se baterije kamiona u rasponu SOC napunjenosti 20-80 posto dopuniti za manje od 30 minuta. Na taj način očigledno omogućuje visoku upotrebljivost kamiona čak i na dugim relacijama zbog čega može postati prilično upitna budućnost snage punjenja od jednog megavata kakva u trenutnoj razvojnoj fazi još uvijek nailazi na određene tehničke probleme.
Pritisak Europske komisije na proizvođače vozila
Uz mogućnost MCS punjenja električni kamioni postaju sposobni za izvršavanje gotovo svakog prijevoznog zadatka. Serijska ponuda takvih vozila je već danas vrlo bogata, a kroz godinu-dvije bi se mogla gotovo potpuno izjednačiti s dizelašima. Na taj način su se vodeći europski proizvođači transportnih vozila očigledno pripremili za realizaciju političkih ciljeva EU koji do 2050. predviđaju potpunu dekarbonizaciju prometa. Već bi 2030. barem 45 posto novih kamiona u Europi trebalo biti pokretano pogonima s nultom emisijom. Europska komisija je već najavila financijske sankcije prema proizvođačima vozila koji neće ostvariti očekivane rezultate, a kazne bi mogle dostići do milijarde eura.
Na taj način se europska politika još jednom okomila na proizvođače koji su već uložili ogroman novac u razvoj električnih vozila i pripremu njihove proizvodnje. Povrat takvih ulaganja trenutno gotovo i ne postoji jer električni kamioni još uvijek dostižu tek oko 3,5 posto europskog tržišta. Prema tome je očigledno kako bi prodaja električnih kamiona kroz manje od pet godina trebala narasti za više od deset puta kako bi proizvođači izbjegli visoke kazne. A oni su zapravo najmanje krivi ukoliko se to ne ostvari jer su njihove tvornice uglavnom spremne za realizaciju potrebnih naklada električnih kamiona ili će to ubrzo postati. Dosadašnja iskustva pokazuju kako će politički cilj EU do 2030. biti teško ostvariv ukoliko se na jednak način ne priključe ostali čimbenici u čitavom procesu.
Razvoj infrastrukture za punjenje
Kao jedan od glavnih uzroka trenutnog tržišnog podbačaja električnih kamiona se prepoznaje nedostatak infrastrukture za punjenje baterija vozila pogonskom energijom. Postojeći javni kapaciteti donekle zadovoljavaju tek potrebe električnih osobnih automobila pri čemu su prisutne istaknute razlike u pojedinim dijelovima Europe. Jednaki problemi su još izraženiji kod električnih kamiona koji zahtijevaju višestruko veću snagu punjenja, a već je kod aktualnog CCS 2 standarda očigledan nedostatak javnih punionica snage do 350 kW. Punionice koje udovoljavaju MCS standard još uvijek gotovo ne postoje jer se prikladna vozila tek očekuju na tržištu.
U nedostatku interesa ostalih poslovnih i političkih subjekata inicijativu u gradnji prikladnih punionica za električne kamione ponovo preuzimaju proizvođači vozila. Jedan dio Scanijinih aktivnosti se odnosi na inicijativu Milence koja obuhvaća većinu europskih proizvođača kamiona, a do 2027. predviđa oko 1.700 visokokapacitetnih punionica duž promišljenih europskih koridora. Pored toga Traton-grupa (koja pod okriljem VW-a uključuje MAN i Scaniju) pokreće zasebnu inicijativu naziva Traton Charging Solutions. Ova solucija nije ograničena samo na brzinu punjenja već i na cijenu električne energije koja je na trenutnim javnim punionicama znatno iznad razine kućanstava i gospodarskih subjekata. Zbog toga troškovi pogonske energije električnih kamiona potpuno neopravdano dostižu sličnu razinu kao kod ekvivalentnih vozila s dizelskim motorima. Takva činjenica je dodatni razlog trenutnog tržišnog neuspjeha električnih kamiona jer je već njihova nabavna cijena (prvenstveno zbog skupih baterija) oko tri puta veća od usporedivih dizelaša. Ova razlika bi se dugoročno trebala kompenzirati kroz niže operativne troškove daleko jednostavnijeg održavanja, ali također pogonske energije što se očigledno još uvijek ne ostvaruje.
Budućnost električnih kamiona je ipak optimistična?
Uz najnoviji tehnološki napredak i postojeća praktična iskustva mnoge dosadašnje projekcije dovode do zaključka kako je budućnost električnih kamiona prilično optimistična. Performansama su uglavnom daleko efikasniji od usporedivih dizelskih kamiona, a do 2030. bi općenito mogli postati ekonomski isplativiji. Takva predviđanja se uglavnom temelje na očekivanjima kako će se s rastom proizvodnih naklada električnih kamiona smanjiti razlika nabavne cijene u odnosu na dizelaše. Također bi uslijed razvoja mreže punionica trebala prevagnuti cijena pogonske energije u korist električnih kamiona. U tom dijelu se ipak očekuju prilične razlike u pojedinim dijelovima Europe što uključuje različitu razinu ekološke osviještenosti kakva je primjetna već kod današnjih prodajnih rezultata. Tako je npr. u skandinavskim zemljama izraženiji napredak prateće infrastrukture u odnosu na ostatak Europe dok su mnogi privredni subjekti spremni platiti višu cijenu prijevoza ukoliko se on obavlja na ekološki način.
Scanijina prijelazna rješenja
Scania potječe upravo iz tog ekološki najosvještenijeg dijela Europe, ali unatoč tome kao značajan kontinentalni i globalni proizvođač teških transportnih vozila od samih početaka procesa dekarbonizacije zagovara postepena prijelazna rješenja koja uključuju sve postojeće vrste pogona. Uz daleko prihvatljiviji ekonomski učinak Scanijini motori s unutarnjim izgaranjem već danas mogu smanjiti emisije CO2 za 80-90 posto jer su pripremljeni za korištenje obnovljivih bioloških goriva poput biodiesela B 100, hidrotretiranog biljnog ulja HVO ili bioplina u tekućem i plinovitom stanju. Već se prošle godine u Švedskoj udvostručila potražnja za gorivom HVO 100 čija se cijena rastom proizvodnje iz biljnog i životinjskog otpada počela približavati klasičnom fosilnom dieselu. Udio ovog goriva se 2024. još uvijek zadržao na skromnih 5,3 posto, ali se trend rasta nastavlja pa je do veljače 2025. dostigao sedam posto.
Pored toga je Scania razvila električni kamion s benzinskim produživačem dometa EREV (Extended Range Electric Vehicle) koji rješava trenutni problem nedostatka punionica što značajno unaprjeđuje njegovu upotrebljivost. Praktična testiranja u redovnom prijevozu DHL-a su pokazala kako ovaj kamion preko 90 posto puta prelazi isključivo električnog energijom zbog čega Scania lobira za ishođenje poticajnih mjera kod nabavke takvih vozila ukoliko se uvedu u serijsku proizvodnju. Trenutno se čini kako će takva borba biti izuzetno teška s prilično neizvjesnim ishodom. Pojedine zemlje pokazuju određeno razumijevanje za takvo rješenje dok tvrdokorna Europska komisija uglavnom inzistira isključivo na pogonima s potpunom nultom emisijom bez obzira na nedostatak prateće infrastrukture. A ona se ne odnosi samo na nedovoljan broj punionica već bi s povećanjem broja električnih vozila problem mogao nastati također u dovoljnoj proizvodnji energije i distribuciji prema potrošačima. U konačnici dekarbonizacija neće biti potpuna ukoliko se i proizvodnja električne energije neće odvijati ekološkim načinom iz obnovljivih izvora, a kapacitet takvih tehnologija je prilično ograničen.