Od 1997. je proizvedeno 70.000 primjeraka gradskog autobusa Mercedes Citaro. Na taj način ovaj model zadržava davno stečenu titulu najtiražnijeg europskog autobusa. Dugogodišnji uspješni staž je Citaro odradio bez značajnih promjena početnog koncepta uz tek nekoliko redizajna. Značajnija modernizacija iz 2011. se ipak smatra drugom generacijom. Do njezine pojave je proizvedeno oko 32.000 primjeraka kroz 14 godina, a u posljednjih 13 još 38.000. Očigledno s godinama Citaro postaje sve uspješniji.

FOTO: Daimler Buses, TD

Jubilarni eCitaro je dio velike narudžbe nizozemske tvrtke HTM Personenvervoer iz Den Haaga koja ukupno uključuje 95 solo i zglobnih autobusa. U skladu s tradicionalnim zahtjevima tog tržišta na autobusu je primjetna specifična konfiguracija 3 ulaznih vrata, ali također sustav Mirror Cam koji podrazumijeva kamere umjesto retrovizora. Također je predviđeno punjenje putem pantografa što olakšava korištenje na duljim regionalnim linijama.

Jubilarni eCitaro odlazi u Nizozemsku koja se svrstava među europske zemlje u kojima je najraširenija primjena električnih gradskih autobusa. Možda je ova slučajnost ili “slučajnost” tiha poruka Mercedesa tamošnjem proizvođaču VDL čija je Citea Electric jedan od lidera segmenta električnih autobusa.

Prekretnica njemačkih gradskih autobusa

Kada je davne 1997. nastao Citaro izgledao je znatno drugačije, a opet u većini najistaknutijih detalja prilično jednako. Svakako je kroz posljednjih 28 godina uvijek predstavljao iskorak u području dizajna i tehnologije. U samom početku je označio prekretnicu njemačkih gradskih autobusa nakon što su razdoblje od 30 godina obilježile dvije generacije dizajnirane prema strogim direktivama VÖV standarda. Takve smjernice su nastale 1967. kad se njemački javni prijevoz našao u nezavidnoj situaciji nakon ekspanzije tržišta osobnih automobila. Po ugledu na željeznicu je udruga njemačkih prijevoznika proizvođačima nametnula precizno zadani dizajn autobusa kako bi se uz veliki udio zajedničkih dijelova smanjili troškovi proizvodnje i održavanja. To znači kako su gradski autobusi Mercedesa, MAN-a, Büssinga ili Magirus-Deutza izgledali gotovo jednako uz minimalne razlike prednjeg i stražnjeg dijela. Slično se ponavlja 1980-ih kod generacije VÖV II koju su doživjeli i preživjeli jedino Mercedes i MAN, ali se ispostavilo kako novi modeli nisu tako dobro pogođeni poput prethodnika. Vjerojatno se i zbog toga tokom 1990-ih u znatno boljim vremenima odustalo od VÖV standarda čime je proizvođačima vraćena konstrukcijska i dizajnerska sloboda.

Dvije generacije njemačkih VÖV autobusa – Mercedes O-305 i O-405

Kao prvi predstavnik novog vala njemačkih gradskih autobusa Mercedes Citaro je 1997. zapanjio svijet. Nijedan gradski autobus do tog trenutka nije na takav način privukao svjetla reflektora jer je njihov dizajn uvijek bio u sjeni atraktivnijih primjeraka turističke klase. Iskoristiva četvrtasta karoserija s velikim staklenim površinama te retrovizorima i brisačima poput turističkih autobusa postaje obrazac koji će slijediti brojni slični proizvodi širom svijeta. Prednji dvostruki A0-nosači krova su uglavnom ostali karakteristični za Citaro. Nastali su s idejom kako dva tanka nosača pružaju bolju preglednost od jednog debljeg uz jednaku sigurnost u slučaju prevrtanja autobusa. Napredak preglednosti također donose novi retrovizori, a desni po ugledu na Setru serije 300 raspolaže dodatnim širokokutnim malim ogledalom za nadzor mrtvog kuta u tom dijelu. Ipak su se kod novog dizajna potkrali i određeni propusti jer se tokom noćne vožnje na ravnom vjetrobranu pojavljuju snažne refleksije osvijetljene unutrašnjosti koje narušavaju pogled prema okolini.

Fotografija koja je krajem 1997. obišla svijet. Ovo je jedan od prvih (ili možda čak prvi) Citara koji je isporučen u Hamburg. Upravo je u tom gradu 30 godina ranije osmišljen VÖV standard koji je precizno odredio jedinstveni dizajn svih njemačkih gradskih autobusa

Ergonomski kokpit je udovoljavao najnovijem njemačkom standardu koji se već tada obilježava novom skraćenicom VDV. Njegova osnovna karakteristika je osobito ergonomična tabla prilagođena autobusima za lokalne linije koja se podešava zajedno s upravljačem po visini i nagibu. Tadašnja VDV tabla u Citaru ipak nije potpuno iznenađenje jer se pojavila godinu ranije u prethodnom modelu Mercedes O-405 N. Ubrzo će se pojaviti u mnogim modelima gradskih autobusa raznih marki, a također će postati obrazac za slična rješenja drugih proizvođača poput Actie ili Continentala. U svakom slučaju se kod današnjih gradskih autobusa godinama mahom ugrađuju slične table.

Prvi Citaro je zadovoljavao tada aktualnu normu Euro 2 dok je tehnološki iskorak posebno izražen u primjeru EBS-kočnica s daleko bržim odazivom preko diskova na kotačima. Elektro-pneumatske kočnice su tek dio novog FPS elektronskog sustava s CAN sabirnicom koja pored bržeg rada podrazumijeva redukciju oko 3,6 kilometara kabela i 400 raznih električnih sklopova.

Naravno da je u kratkom roku uveden zglobni Citaro G bez kojeg ponuda gradskog autobusa ne može biti potpuna
Na osnovi novih europskih regulacija Mercedes je po prvi put uveo solo-autobus s 3 osovine duljine 15 m, ali Citaro L nije predstavljao dostojnu alternativu zglobnoj izvedbi pa je s vremenom uklonjen iz proizvodnog programa
U samim počecima novonastale slobode se razbuktala mašta Mercedesovih dizajnera. Ovaj model Citara se našao u redovnoj tvorničkoj ponudi, ali se sve zadržalo na manjoj seriji solo i zglobnih autobusa koji su krajem 1990-ih isporučeni gradskom prijevozniku Üstra iz Hannovera

Prvi redizajn

2005. je predstavljen Citaro LE-Ü u low-entry konceptu. Kako bi se osigurala dovoljna visina čitavom duljinom unutrašnjosti stražnji dio krova je podignut na prilično elegantan način. Osim novog koncepta ovaj model je prikazao redizajnirane detalje Citara koji će se od 2006. proširiti na čitavu obitelj, a u program je ubrzo pridodan kompaktni Citaro K.

Sasvim suprotan primjer kompaktnom Citaru K je zglobni CapaCity duljine 19,54 m na četiri osovine. Zbog zakonskih regulacija ovaj model je prije svega korišten na izdvojenim BRT-linijama
Prije manje od 20 godina Mercedesu se još činilo važnim obilježiti 17.500-ti primjerak Citara. U daljnjoj budućnosti će dostizati takve prodajne brojke da će se obilježavati svakih novih 10.000 primjeraka
Nakon redizajna je proizvodnja Citara dodatno napredovala. 2010. je u austrijski Linz isporučen Citaro G-CNG kao 30.000-ti proizvedeni primjerak

Druga generacija

Kad je Mercedes 2011. najavio predstavljanje druge generacije Citara očekivanja su bila velika. Na prezentaciji u Mannheimu je uslijedilo određeno razočaranje jer je pompozno najavljeni novi Citaro djelovao kao još jedan redizajn postojećeg modela. Promjene su ipak bile značajnije nego što se čini na prvi pogled, a prije svih ih osjećaju vozači. Pozicija njihovog radnog mjesta je značajno podignuta čime je otklonjen nedostatak još otkad su kod prethodnog modela O-405 uvedene niskopodne izvedbe O-405 N. U novom Citaru je pogled vozača ponovo na razini putnika koji ulaze na prednja vrata što je bila jedna od najizraženijih odlika nekadašnjih VÖV modela.

Zajedno s pozicijom vozača je podignut vjetrobran, a posljedično također prostor elektronskog natpisa linije. Zbog toga je drugačije dizajniran prednji dio krova uključujući A0-nosače dok Mercedes ističe kako je natpis linije na ovaj način bolje vidljiv putnicima. Među brojnim praktičnim detaljima su gotovo nevidljive nove plastične obloge s donje strane prednjih kutova koje štite od oštećenja obojani branik uslijed čestih kontakata s rubnicima, a mogu se zasebno zamijeniti.

Na povišenoj poziciji vozače dočekuje nova komandna tabla koja također slijedi VDV standarde. Moglo bi se raspravljati o tome koliko je bolja od prethodnog izdanja koje je postavilo visoke kriterije. U svakom slučaju je kod novog Citara prihvatila više instrumenata i prekidača dok se prvi put kod gradskih autobusa pojavio multifunkcijski upravljač s nekoliko osnovnih funkcija.

Od 2017. su uklonjene mnoge dileme kad su se na jednakoj tabli pojavili novi instrumenti i prekidači poznati iz posljednje generacije kamiona Actros, a jednako vrijedi za daleko upotrebljiviji multifunkcijski upravljač. Time su vozači gradskih autobusa ne samo dobili status kakav zaslužuje njihov zahtjevan posao nego su čak i u tim okvirima nadmašeni očekivani kriteriji. U konačnici je i za velikog proizvođača takav pristup najisplativiji dok koristi jednake komponente kod raznih vrsta kamiona i autobusa.

Nesumnjivo je u daljnjem razvoju Citara najveći iskorak predstavljanje električnog modela. Novi eCitaro je nakon pozitivnih reakcije publike preuzeo dizajn prednjeg dijela s prototipa Future Bus dok je zaobljeni vjetrobran poznat s međugradskog modela Citaro Ü. Za prihvat tereta krovnih baterija je iskorištena postojeća konstrukcija Citara CNG.

Modeli s konvencionalnim pogonima (diesel, mild-hybrid, CNG…) su do danas zadržali postojeći dizajn prednjeg dijela dok su kod svih primjetne povremene korekcije na stražnjem dijelu. Prvenstveno se odnose na stražnja svjetla kod kojih je uvedena LED-tehnologija. Uz dvije promjene unutarnje grafike je zadržani osnovni oblik i dimenzije stražnjih svjetala koji su zadani još kod redizajna iz 2006. pa su se na krajnje jednostavan način uklopile u postojeći dizajna Citara.

Kada bi se u ovaj tekst uvrstile sve inovacije i testne izvedbe Citara tada bi se prigodni jubilarni prilog mogao pretvoriti u pravu knjigu. Svakako je Citaro kroz posljednjih 28 godina unio niz novih tehničkih rješenja u segment gradskih autobusa poput ESP ili aktivne regulacije zgloba. Na tržištu su se također u tehnološkom smislu istaknuli plinski motori novije generacije ili hibridi koji u primjeru zglobnih autobusa uključuju dvije pogonske električne osovine. U novije vrijeme su aktualniji mild-hibridi, ali je u prvom planu električni pogon i potpuno jedinstveni produživač dometa u obliku gorivnih ćelija na vodik. U svakom slučaju se čini kako Citaro i nakon gotovo 30 godina s gotovo jednakim temeljnim konceptom još uvijek ima potencijala za daljnji tržišni uspjeh. Ostaje otvoreno pitanje koliko će ga na tom putu usporiti konkurencija poput sve agresivnijih Kineza ili nove generacije MAN-ovih gradskih autobusa dok mu na području apsolutnih europskih rekordnih naklada sve više za vratom puše Iveco Crossway.