Još jedna u nizu start-up kompanija Arthur Bus je osnovana 2021. u Münchenu, a samo tri godine kasnije je na sajmu autobusa Busworld 2023. predstavila gradski model Zero kao “prvi njemački autobus na vodik”. U međuvremenu je Arthur Bus prikupio narudžbe za dvoznamenkaste količine autobusa dok je za njihovu proizvodnju pokrenut pogon u Poljskoj. Upravo je u toj zemlji nakon višegodišnjeg optimizma Arthur Bus podnio zahtjev za insolventnost. Čini se kako je Arthur Bus uspio isporučiti nekoliko autobusa dok je ostale narudžbe koje su trebale generirati značajnije prihode poremetio nastali gubitak koji prelazi 4,3 milijuna eura.
FOTO: Arthur Bus, TD
Start-up kompanija Arthur Bus je sa samo 10 zaposlenih pokrenuta 2021. u Münchenu s ciljem razvoja i proizvodnje autobusa na vodik. U nekim izvorima se spominje da je pritom izvjesni motiv predstavljala procjena kako tradicionalni njemački proizvođači Mercedes-Benz i MAN kasne s razvojem tehnologije pogona na vodik koji koristi gorivne ćelije. Zacijelo je Arthur Bus u tome prepoznao svoju priliku i samo tri godine kasnije je na Busworldu 2023. predstavio “prvi njemački autobus na vodik”.
Prikazani Arthur Zero je djelovao kao zreo i dopadljiv proizvod koji je prema navodima proizvođača potpuno samostalno razvijen. Također se navodi kako je kratko vrijeme razvoja omogućilo korištenje najsuvremenijih digitalnih tehnologija tvrtke Dassault Systemes pomoću kojih su mogući čak i određeni izračuni tehničkih karakteristika budućeg vozila poput npr. potrošnje pogonskog goriva. Naravno da je u finalni proizvod uključeno preko 150 vanjskih dobavljača, a kod njihovog odabira je također pomogla digitalizacija razvojnog procesa koja omogućuje procjene karakteristika različitih komponenti i njihove eventulane interakcije. Ista tehnologija također olakšava različite izvedbe i konfiguracije vozila ili postprodajne usluge prediktivnog održavanja vozila. Sve informacije se pohranjuju u “računalnom oblaku” što troškove razvoja smanjuje za 5 %, a čitav proces ubrzava za 20 %.
Modularna konstrukcija je pripremljena za različite izvedbe, a sasvim je logično kako je premijerni model prikazan u obliku standardnog solo modela duljine 12.015 mm. Predviđen je za prijevoz do 78 putnika, a uz specifičnu širinu 2.527 mm visina autobusa s velikim krovnim spremnicima vodika dostiže 3.300 mm. Izložbeni prototip teži 12.545 kg što u konačnici može biti promjenjivo kod različitih izvedbi vozila.
Značajan utjecaj na masu mogu imati različite izvedbe gorivnih ćelija snage 60-125 kW ili LTO baterija (litij-titan-oksid) za međupohranu električne energije kapaciteta 15-45 kW. Spremnici vodika zaprimaju 37,5 kg pogonskog goriva, a uz potrošnju ispod 6 kg/100 km (prema kriteriju SORT 2) predviđena autonomija premašuje 500 km. Za ponovnu nadopunu pogonskog goriva bi trebalo biti dovoljno manje od 15 minuta. Autobus pokreće dokazana e-osovina s integriranim elektromotorima u glavčinama kotača ZF AxTrax AVE 130 / AV 133 uz ukupnu snagu 250 kW (2×125 kW). Isti proizvođač isporučuje neovisnu prednju osovinu ZF RL 82 EC i upravljački sustav ZF Servocom dok je zračni sustav za potrebe kočenja i ovjesa proizvod tvrtke Wabco.
U samom startu je također predviđena ponuda zglobne izvedbe duljine 18.350 mm. Sukladno većim potrebama u ovaj model se ugrađuju gorivne ćelije snage 125 kW, LTO baterija kapaciteta 60 kWh i spremnici za 50 kg vodika čime se postiže jednaka autonomija preko 500 km. Arthur Bus je najavljivao čak i kraće autobuse (oko 10 m) ili one s povišenim podom i centralnim elektromotorom.
Prije same premijere je Arthur Zero redizajniran u odnosu na izvedbu zamišljenu u samom početku razvoja. Pored definiranog vanjskog dizajna ova promjena je također obuhvatila unutrašnjost. Konačna izvedba uključuje poznatu Continental komandnu tablu u najnovijem izdanju koja se prema VDV-standardu podešava po visini i nagibu zajedno s upravljačem. Sam upravljač je također već poznat iz mnogih njemačkih autobusa još od davne 1996., a u praski se pokazao kao jedno od najprihvatljivijih rješenja iako ne predviđa ugradnju tipki U tablu su integrirani digitalni instrumenti i specifični dodirni prekidači, a čitav kokpit je prilagođen ugradnji standardnih dodatnih uređaja poput upravljanja natpisnim displejima, sustavima za naplatu, pozicioniranje vozila, najavom stajališta i sl. Također su predviđene kamere umjesto klasičnih retrovizora što podrazumijeva mogućnost ugradnje unutarnjih displeja na idealnoj poziciji bez ometanja pogleda vozača od strane putnika.
Pored toga je konačni model unaprijed pripremljen za ispunjavanje zahtjeva sigurnosne regulacije GSR 2. Također predviđa detalje poput automatskih svjetala i brisača kao i različite izvedbe pneumatskih ili električnih ulaznih vrata s otvaranjem prema unutra ili van. S vanjske strane vozila ili u unutrašnjosti je predviđena ugradnja svih postojećih informacijskih sustava za putnike.
Pored samih autobusa Arthur Bus se kroz suradnju s vanjskim partnerima također posvetio razvoju infrastrukture za punjenje vodika. Na taj način zaokružuje potpunu ponudu rješenja kod prelaska na novi izvor energije što je uobičajena praksa proizvođača u primjeru vozila s alternativnim pogonima. Za proizvodnju autobusa je predviđen pogon u poljskom gradu Lublin koji na površini 10.000 m2 omogućuje godišnju realizaciju više stotina autobusa. Broj zaposlenih je povećan na 50-60 radnika što je trebalo biti dovoljno za početni nastup na tržištu.
Pored ambicija u Njemačkoj gdje se nalazi sjedište kompanije Arthur Bus je pokretanjem novog pogona stvorio potencijal pristupa velikom poljskom tržištu. To se vrlo brzo potvrdilo kroz narudžbe za više od 20 autobusa što je sasvim solidna brojka za početak tržišnog nastupa. U pozadini se ipak krila činjenica kako je Arthur Bus u međuvremenu zabilježio značajne gubitke koji su još 2023. iznosili oko 1,5 milijuna eura da bi se 2024. povećali do 4,3 milijuna eura. Prošle jeseni je tvrtku napustio njezin osnivač Philipp Glonner što svakako nije bio dobar znak. Ubrzo je malobrojna proizvodnja potpuno zaustavljena kao i isplate plaća, a broj zaposlenih se smanjio na oko 40.
U konačnici je Arthur Bus upravo u Poljskoj podnio zahtjev za insolventnost što vjerojatno znači neslavni kraj još jedne ambiciozne start-up kompanije kakvih se u posljednje vrijeme pojavio čitav niz sa sličnim završnim scenarijem. Čini se kako je Arthur Bus uspio isporučiti nekoliko autobusa dok neostvarene ostaju prilične narudžbe koje su pružale potencijal solidnih prihoda za oporavak, ali se čini kako nikada neće biti realizirane. Također se čini kako Arthur Bus ipak nije očitao lekciju Mercedesu i MAN-u pa ćemo se još načekati dok se ne pojavi prvi njemački autobus na vodik. Sve više je upitan potencijal ove vrste pogona kod gradskih autobusa koji su u novije vrijeme dostigli dovoljnu autonomiju dok je cijena vodika još uvijek vrlo visoka. Očigledno su veliki njemački proizvođači dobro procijenili tržišnu situaciju na jednak način kao što su nekada u pravom trenutku ponudili električne autobuse iako znatno kasnije u odnosu na dio konkurencije.